Hrvatska i četvrta industrijska revolucija

Gordan Družić () and Martina Basarac Sertić ()
Additional contact information
Gordan Družić: Croatian Academy of Sciences and Arts (HAZU)
Martina Basarac Sertić: Croatian Academy of Sciences and Arts (HAZU)

Chapter 12 in Zbornik radova znanstvenog skupa: Modeli razvoja hrvatskog gospodarstva, (ur. Družić, G.; Družić, I., izdavač: Ekonomski fakultet Zagreb; Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti), 2018, vol. 1, pp 283-308 from Faculty of Economics and Business, University of Zagreb

Abstract: Industrija je u središtu deset političkih prioriteta Europske komisije, a industrijska preobrazba trebala je započeti 2012. godine dokumentom o „reindustrijalizaciji Europe“, kojim je Europska unija namjeravala preokrenuti smanjenu ulogu industrije u Europi s tadašnje razine (u smislu dodane vrijednosti) od oko 16% BDP-a do 20% do 2020. godine. Konkretna implementacija nastavljana je „Junckerovim planom”, odnosno Planomulaganja za Europu 2014., kada je uspostavljen Europski fond za strateška ulaganja, kako bi se diljem kontinenta poticali strateški projekti i tako rješavao problem pomanjkanja ulaganja. Pored toga, donesene su brojne politike i dokumenti o važnosti „industrijske renesanse“, koji su usmjereni na osnaživanje industrije za stvaranje novih radnih mjesta, jačanje konkurentnosti Europe, poticanje ulaganja i inovacija u čistim i digitalnim tehnologijama te obranu europskih regija i radnika koji su najviše pogođeni industrijskim promjenama. Međutim, iako se cilj od 20% udjela tada činio ambicioznim, isti je nakon smanjenja udjela EU-a u globalnom proizvodnom izvozu i nakon smanjene uloge industrije u ukupnom gospodarstvu EU-a, postao nedostižan. Kao posljednji korak, u rujnu 2017. objavljena je „obnovljena strategija industrijske politike EU-a“ koja okuplja sve tekuće i nove horizontalne inicijative i inicijative specifične za pojedine sektore te uvodi pojam četvrte industrijske revolucije. Naime, četvrta industrijska revolucija ili industrija 4.0 definirana je kao sljedeća razina proizvodnje u kojoj tehnologija nije egzogeni faktor. Preciznije, riječ je o globalnom konceptu digitalne transformacije industrije koji ukazuje na novo industrijsko doba koje transformira tradicionalne proizvodne procese i načine rada. Međutim, važno je istaknuti da je industrija 4.0 još uvijek uglavnom vizija, čak i u razvijenim ekonomijama. U radu se stoga analizira pozicija i spremnost Republike Hrvatske, kao članice Europske unije, s obzirom da će svima koji su nepripremljeni pratiti četvrtu industrijsku revoluciju, ista donijeti deficit konkurentnosti u smislu još veće nezaposlenosti i dublje socijalne nejednakosti.

Keywords: Republika Hrvatska; Europska unija; četvrta industrijska revolucija; industrija 4.0 (search for similar items in EconPapers)
Date: 2018
ISBN: 978-953-347-222-5
References: Add references at CitEc
Citations:

Downloads: (external link)
http://web.efzg.hr/RePEc/chapters/chapter18-12.pdf (application/pdf)

Related works:
This item may be available elsewhere in EconPapers: Search for items with the same title.

Export reference: BibTeX RIS (EndNote, ProCite, RefMan) HTML/Text

Persistent link: https://EconPapers.repec.org/RePEc:zag:chaptr:18-12

Access Statistics for this chapter

More chapters in EFZG Occasional Publications (Department of Macroeconomics) from Faculty of Economics and Business, University of Zagreb Contact information at EDIRC.
Bibliographic data for series maintained by Tomislav Sekur ( this e-mail address is bad, please contact ).